Mjesto i datum rođenja: 4.9.1967., Brescia, Italija
Prebivalište: još i danas živi i radi u Brescii
Zanimanje: talijanski strip crtač, karikatfurista, grafički dizajner itd.
Gigi Simeonif
Našoj publici najvjerojatnije je najpoznatiji po radovima na Lazarusu Leddui Nathanu Neveru, stripovima talijanskog SBE i StarComicsa i to iz jednog jedinog razloga – to su bili jedini stripovi koji su objavljeni na našem području. Od stripova, najviše je orijentiran na karikature pune groteske i kratke humorističke stripove, da bi kasnije radio skoro pa isključivo na SF projektima. Dopušta si i privremene izlete u druge žanrove, te prema njegovim riječima, i dandanas u njemu negdje čuči magnusovsko-bunkerovska horor groteska i satira. Autorstvo stripova nije mu bila primarna djelatnost od koje je živio, a niti mu je karijera odmah na startu bila stripovska. Doduše, od malena se je naš Luigi oduševljavao stripovima, divio se crtežu i maštao o pričama. S 11-12 godina otkriva Alana Forda, što mu se jako svidi, a kasnije dolaze na red i ostali veliki autori poput Jacovittija, Magnusa, Berneta i Pazienze, koje i dandanas rado prolista. Očito je sudbina htjela da se i u ne tako dalekoj budućnosti počne baviti stripovima. Glede njegovog formalnog obrazovanja, 1986.godine stječe diplomu Prirodoslovno-matematičke gimnazije, a na Umjetničkoj gimnaziji diplomira/stječe nakon pet godina pohađanja "Eksperimentalne umjetnosti" u državnoj umjetničkoj gimnaziji "A. Calini" u Brescii. 1986.-1988.slijedi tečaj specijalizacije na stripovima i scenariju na "Studio di Arti Visive", argentinskog majstora Ectora Rubena Sose, još uvijek u Brescii.
Naš junak svoju je crtačku karijeru započeo 1988. godine radeći uglavnom u reklamnoj djelatnosti. Bavio se poslovima grafičkog dizajnera u reklamnoj agenciji, unutrašnjom dekoracijom i ilustracijama za školske knjige.
U razdoblju 1989.-92. započinje njegova karijera strip autora. Počinje raditi kao strip profesionalac za izdavačku kuću ACME, tako da počinju stizati uradci iz stripovskog svijeta oblačića. Za njih kreira "Doktor Jeckill i Miss Hyde" (1990.) u časopisu "Zio Tibia, la clinica dell'orrore" koji je objavljivao priče horror-groteske, nešto slično Alanu Fordu. Kreira i stripove, odnosno strip likove "Il lupo Mannaggia" ("Strašni" vuk) i "Zompi" (igra riječi zombi + zompare, tal. skočiti "ZOčko") za striscia publikacije časopisa Cattivik (Acme-Macchia Nera), oko 1991. godine. Zanimljivo je da se neki elementi iz Simeonijevog stvaralačkog opus pojavljuju u jednojkasnijoj epizodi Nathana Nevera (#54 "Bauhaus killer"), odnosno "deratizacijska tvrtka" ACME, "strašni vuk" iz kiberprostora koji je kombinacija Simeonijevog Lupo Mannaggia i Silverovog Lupo Alberto, te onomatopeja skakanja sa "Zomp, zomp" što je očita aluzija na likaZompi!
Naslovnica revije "Cattivik"
Nakon prvobitnih karikaturističkih radova Simeoni kreće u ozbiljnije radove koje radi zajedno sa grupom autora s kojima će se kasnije raditi na svojem prvom uspjelijem radu – priče za serijal "Hammer". Tu grupu i dandanas nazivaju Hammer, mada niti serijal više ne postoji, a niti grupa. Sad su svi opet dio jedne veće obitelji. ObiteljiBonelli. Ovakva je priča o počecima Hammera. Tijekom studiranja na "Studio di Arti Visive", tek mlad i neiskusan Simeoni druži se sa Majom i Giancarlom Olivaresom, kao i sa svojim dobrim prijateljem "Baronom" odnosno Massimom Bonerom, umjetničkim urednikom Misexa i drugih čudesa za karnalne užitke. Naime, Olivares je sreo jednog jednostavnog momka koji je prodavao ribičke štapove i koji se sanjao o tome da postane scenarist – Stefano Vietti. Dok ih je Majo očaravao sa tablama westerna u boji i koji se držao mišljenja da ne želi raditi strip serijal, Simeoni je na jednom rock-koncertu sreo momka zvanog Fabio Pezzi. Sime je u tom razdoblju radio na već spomenutim serijalima za Acme, gdje je već u potpunosti napustio realistički dizajn. Jedne večeri, Olivares je pričao Simeu i Majou o Viettiju i njegovom prijatelju Davidu Longoniju, uredniku fanzina "La Zona morta", da razmišljaju o radu na nekom realističnom horor-policijskom stripu. I tako su se svi našli kod Viettija sljedeći tjedan, u četvrtak.
Te večeri rođen je "Fullmoon Project". Grupi su se pridružili i ostali, poput Marca Febbrarija (kojeg je Sime poznavao još iz doba Umjetničke gimnazije i koji ih je slijedio u Hammer) i mnogi drugi, koji su kao nešto malo crtkali, no kad su vidjeli da treba zasukat rukave i zagrijat stolicu, jednostavno su nestali. Fullmoon je izlazio i zatvorio se nakon 7 brojeva, no grupa se već bila formirala i ušla u Star Comics izdavačku kuću bez mnogo muke. To je bila priča o ranom razdoblju Hammer grupe. Bilo je to razdoblje od 1991.-1992. godine, kad je Sime zajedno s drugim mladim novopečenim autorima iz Brescie radio na časopisu Full Moon Project (EDEN Edizioni) za koji radi scenarij i crtež za dvije epizode #4 "Nel nero" ("Iz crnog", scenarist Marco Febbrari) i #7 "La razza dellanotte" ("Noćna vrsta", scenarist David Longoni).
1992.-93., završivši sa "Full Moon Projectom", Sime za izdavačku kuću Universo ilustrira "La scommessa" ("Oklada", nova serija #4) i "Solo per amore" ("Samo za ljubav", nova serija #10), dvije priče koje su napisali redom Stefano Santarelli i Carmelo Gozzo, objavljene u periodičnoj reviji za mlade "L'Intrepido" ("Neustrašivi"). S Vincenzom Perroneom kao glavnim autorom sudjeluje u realizaciji "Futuro Zero" za "Sistemi Caotici Edizioni" i objavljuje 3 komične priče posvećene slavnim filmskim likovima: "Shining, una splendida festa di botte" (#1), "Terminator 1+1" (#2) i "Gli Improbabili" (#3). Upoznaje Bonvija, a i Lea Ortolanija tog istog dana, i za njih kreira kaiš-strip "Mac Murphy" koji izlazi u "Nicku Carteru" (Gene Vincent Editrice) koji je objavljivan za cijelo trajanje edicije.
Pseudonim: Sime, Gigi Simeoni
Mjesto i datum rođenja: 4.9.1967., Brescia, Italija
Prebivalište: još i danas živi i radi u Brescii
Zanimanje: talijanski strip crtač, karikatfurista, grafički dizajner itd.
Gigi Simeonif
Naš junak svoju je crtačku karijeru započeo 1988. godine radeći uglavnom u reklamnoj djelatnosti. Bavio se poslovima grafičkog dizajnera u reklamnoj agenciji, unutrašnjom dekoracijom i ilustracijama za školske knjige.
Naslovnica revije "Cattivik"
Te večeri rođen je "Fullmoon Project". Grupi su se pridružili i ostali, poput Marca Febbrarija (kojeg je Sime poznavao još iz doba Umjetničke gimnazije i koji ih je slijedio u Hammer) i mnogi drugi, koji su kao nešto malo crtkali, no kad su vidjeli da treba zasukat rukave i zagrijat stolicu, jednostavno su nestali. Fullmoon je izlazio i zatvorio se nakon 7 brojeva, no grupa se već bila formirala i ušla u Star Comics izdavačku kuću bez mnogo muke. To je bila priča o ranom razdoblju Hammer grupe. Bilo je to razdoblje od 1991.-1992. godine, kad je Sime zajedno s drugim mladim novopečenim autorima iz Brescie radio na časopisu Full Moon Project (EDEN Edizioni) za koji radi scenarij i crtež za dvije epizode #4 "Nel nero" ("Iz crnog", scenarist Marco Febbrari) i #7 "La razza dellanotte" ("Noćna vrsta", scenarist David Longoni).
1992.-93., završivši sa "Full Moon Projectom", Sime za izdavačku kuću Universo ilustrira "La scommessa" ("Oklada", nova serija #4) i "Solo per amore" ("Samo za ljubav", nova serija #10), dvije priče koje su napisali redom Stefano Santarelli i Carmelo Gozzo, objavljene u periodičnoj reviji za mlade "L'Intrepido" ("Neustrašivi"). S Vincenzom Perroneom kao glavnim autorom sudjeluje u realizaciji "Futuro Zero" za "Sistemi Caotici Edizioni" i objavljuje 3 komične priče posvećene slavnim filmskim likovima: "Shining, una splendida festa di botte" (#1), "Terminator 1+1" (#2) i "Gli Improbabili" (#3). Upoznaje Bonvija, a i Lea Ortolanija tog istog dana, i za njih kreira kaiš-strip "Mac Murphy" koji izlazi u "Nicku Carteru" (Gene Vincent Editrice) koji je objavljivan za cijelo trajanje edicije.